Radno pravo
Šta možete da uradite kad vas otpuste, kad vam ne isplaćuju bolovanje ili platu, ili kad dođe do spora sa poslodavcem.
Pregled oblasti
Radno pravo uređuje odnos između zaposlenog i poslodavca - od zasnivanja radnog odnosa, preko prava i obaveza tokom njegovog trajanja (zarada, radno vreme, odmori, bezbednost na radu), do njegovog prestanka. Osnovni izvor je Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017, 95/2018 - autentično tumačenje i 109/2025 - dr. zakon), a u pojedinim pitanjima se primenjuju i posebni propisi - Zakon o zdravstvenom osiguranju (naknada zarade za vreme bolovanja), Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu (mobing) i opšti propisi obligacionog prava (naknada štete, npr. kod povrede na radu).
Ova celina portala je namerno pisana iz ugla zaposlenog, a ne poslodavca. Tekstovi koji slede obrađuju konkretne, česte situacije u kojima se zaposleni pita šta može i treba da uradi - dobijanje otkaza, izostanak isplate bolovanja, sporazumni raskid, tehnološki višak, neisplaćen prekovremeni rad, povreda na radu, mobing, disciplinski postupak i trudničko bolovanje - kao i opšti postupak osporavanja otkaza pred sudom i okvirne troškove vođenja radnog spora. Uz njih su i dve teme iz socijalne zaštite koje se često javljaju uz radni odnos: novčana naknada za tuđu negu i pomoć i status roditelja negovatelja.
Radni sporovi imaju nekoliko zajedničkih obeležja bez obzira na konkretan povod: rokovi za zaštitu prava su po pravilu kratki i prekluzivni (njihovim istekom se gubi pravo na sudsku zaštitu, bez obzira na osnovanost zahteva) - tužba protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog podnosi se u roku od 60 dana od dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava (član 195. Zakona o radu) - a novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze (član 196). Kad tužbu podnosi zaposleni, nadležan je osnovni sud opšte mesne nadležnosti za poslodavca ili sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao (član 60. Zakona o parničnom postupku). Tekstovi u nastavku daju opšte, informativne smernice - svaka konkretna situacija zavisi od činjenica slučaja (sadržine ugovora o radu, opštih akata poslodavca, dokaza kojima zaposleni raspolaže) i zahteva pojedinačnu pravnu proveru.
Izvori
- Zakon o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017, 95/2018 - autentično tumačenje i 109/2025 - dr. zakon), čl. 195 i 196
- Zakon o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011 ... 18/2020 i 10/2023 - dr. zakon), čl. 60 i 85
- Zakon o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019, 92/2023 i 109/2025 - dr. zakon)
- Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu („Sl. glasnik RS“, br. 36/2010)
Pitanja i odgovori
Da li se ova stranica odnosi i na poslodavce?
Ne. Ova celina portala je pisana isključivo iz ugla zaposlenog. Poslodavci imaju drugačije obaveze i rokove (npr. obaveze prijave tehnološkog viška, obaveze obaveštavanja pri sporazumnom raskidu) i za njih treba tražiti savet nezavisno od ovih tekstova.
Da li radni spor mora da se vodi preko advokata?
Zakon o parničnom postupku ne propisuje obaveznu advokatsku zastupljenost u prvostepenom radnom sporu, pa zaposleni može sam da podnese tužbu i preduzima radnje lično (član 85. ZPP); advokat je obavezan tek u postupku po vanrednim pravnim lekovima. Punomoćnik zaposlenog može biti i predstavnik sindikata koji je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Zbog kratkih rokova i formalnih zahteva u pogledu sadržine tužbe, u praksi se ipak preporučuje konsultacija sa advokatom, posebno kad rok za tužbu ističe.