Ugovor o dopunskom radu: uslovi, sadržina, porezi i doprinosi
Ugovor o dopunskom radu po čl. 202 Zakona o radu: ko sme da ga zaključi, najviše trećina punog radnog vremena, obračun poreza i doprinosa, staž i saglasnost poslodavca.
Šta je ugovor o dopunskom radu
Ugovor o dopunskom radu uređuje čl. 202 Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005 ... 109/2025 - dr. zakon), u glavi o radu van radnog odnosa. Zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom kod poslodavca može da zaključi ugovor o dopunskom radu sa drugim poslodavcem, a najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Ugovorom se utvrđuju pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada. Ugovor se zaključuje u pisanom obliku.
Ključne reči su „drugi poslodavac“ i „puno radno vreme“. Dopunski rad je zamišljen za zaposlenog koji ima glavni posao i uz njega, ograničeno, radi za nekog drugog. Kod tog drugog poslodavca on nije zaposleni: nema godišnji odmor, otkazni rok, zaštitu od otkaza ni minimalnu zaradu po Zakonu o radu, već prava koja su upisana u ugovor.
Ko sme da zaključi ugovor o dopunskom radu i u kom obimu
Uslov na strani lica je jedan: radni odnos sa punim radnim vremenom kod nekog poslodavca. Zaposleni sa nepunim radnim vremenom, nezaposleni, penzioner i preduzetnik ne mogu zaključiti ugovor o dopunskom radu. Za njih zakon predviđa druge ugovore.
Uslov na strani poslodavca je da to bude drugi poslodavac. Sopstveni poslodavac za dodatni rad koristi prekovremeni rad ili aneks ugovora o radu, ne ugovor o dopunskom radu.
Obim je najviše jedna trećina punog radnog vremena. Pri punom radnom vremenu od 40 časova nedeljno to je najviše 13 časova i 20 minuta nedeljno, odnosno oko 57 časova mesečno. Zakon ne kaže da li se trećina računa nedeljno ili u dužem periodu, pa je u ugovor uputno upisati nedeljni ili mesečni broj časova i držati se te granice. Ako lice ima više ugovora o dopunskom radu sa različitim poslodavcima, zakon ih ne zabranjuje, ali svaki pojedinačno mora biti u okviru trećine.
Saglasnost matičnog poslodavca i zabrana konkurencije
Zakon o radu ne traži saglasnost poslodavca kod koga je lice zaposleno. Ograničenja mogu doći iz tri izvora.
Prvi je zabrana konkurencije iz ugovora o radu. Po čl. 161 ugovorom o radu mogu se utvrditi poslovi koje zaposleni ne sme da radi u svoje ime i za svoj račun, niti za drugo pravno ili fizičko lice, bez saglasnosti poslodavca. Zabrana se može ugovoriti samo ako zaposleni radom kod poslodavca stiče nova, posebno važna tehnološka znanja, širok krug poslovnih partnera ili saznanja o važnim poslovnim informacijama i tajnama, i mora imati teritorijalno važenje. Ako lice prekrši zabranu, poslodavac može tražiti naknadu štete. Po čl. 162 zabrana se može ugovoriti i za period do dve godine posle prestanka radnog odnosa, ali samo uz novčanu naknadu.
Drugi izvor su odredbe o poverljivosti i poslovnoj tajni iz ugovora o radu ili opšteg akta. Dopunski rad kod konkurenta, čak i bez formalne zabrane konkurencije, može otvoriti pitanje povrede radne obaveze.
Treći izvor su posebni propisi za pojedina zanimanja, na primer za državne službenike ili zaposlene u javnom sektoru, koji dodatni rad mogu uslovljavati saglasnošću. Ko radi u javnom sektoru treba da proveri svoj posebni zakon.
Šta ugovor o dopunskom radu mora da sadrži
Zakon traži pisani oblik i propisuje da se ugovorom utvrđuju novčana naknada i druga prava i obaveze. Ostalo je stvar ugovora, a pošto se zaštitne odredbe Zakona o radu ne primenjuju, ono što nije upisano najčešće ni ne postoji. Ugovor treba da sadrži:
- strane, sa naznakom da lice radi puno radno vreme kod drugog poslodavca,
- opis poslova i mesto rada,
- obim rada u časovima, u okviru trećine punog radnog vremena,
- trajanje ugovora,
- naknadu, bruto ili neto, jedinicu obračuna i rok isplate,
- sredstva za rad, troškove, bezbednost i zdravlje na radu, poverljivost,
- prestanak ugovora i rok obaveštenja,
- šta se dešava ako lice prestane da radi puno radno vreme kod matičnog poslodavca.
Poslodavac je dužan da ugovor drži na mestu rada i da lice prijavi na osiguranje na način koji važi za lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu (čl. 35 Zakona o radu).
Porezi i doprinosi na ugovor o dopunskom radu
Prihod po osnovu dopunskog rada je drugi prihod po čl. 85 st. 1 tač. 3 Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001 ... 80/2026). Obračun ide ovim redom:
- Bruto naknada se umanjuje za normirane troškove od 20% (čl. 85 st. 3). Ostatak je osnovica.
- Porez na druge prihode: 20% na osnovicu (čl. 86 st. 1).
- Doprinos za PIO: 24% na osnovicu. Lice koje ostvaruje ugovorenu naknadu je obveznik doprinosa za PIO (čl. 7 st. 1 tač. 9 Zakona o doprinosima), a zakon u definiciji ugovorene naknade izričito navodi ugovor o dopunskom radu (čl. 6 tač. 17). Osnovica je oporezivi prihod (čl. 28), a stopa 24% (čl. 44).
- Doprinos za zdravstveno osiguranje se ne plaća. Lice koje obavlja dopunski rad je već zdravstveno osigurano kao zaposleni, a svojstvo osiguranika se stiče samo po jednom osnovu, pri čemu zaposlenje ima prioritet (čl. 11 i 15 Zakona o zdravstvenom osiguranju).
- Doprinos za nezaposlenost se na ugovorenu naknadu ne plaća (čl. 9 Zakona o doprinosima).
Primer za bruto naknadu od 100.000 dinara: osnovica 80.000, porez 16.000, PIO 19.200, neto 64.800 dinara. Skraćeno, neto je 64,8% bruto iznosa, a od neto ka bruto se računa deljenjem sa 0,648. Ako je u ugovoru upisan neto iznos, poslodavac na njega dodaje porez i doprinos.
Kada je isplatilac pravno lice ili preduzetnik, porez i doprinos se obračunavaju po odbitku pri isplati, uz prijavu PPP-PD (čl. 99 st. 1 tač. 9 Zakona o porezu na dohodak građana i čl. 57 Zakona o doprinosima). Kada je isplatilac fizičko lice, primalac sam podnosi poresku prijavu (čl. 100a). Prihod od dopunskog rada ulazi i u dohodak za godišnji porez na dohodak građana, ako ukupan godišnji dohodak pređe zakonski prag.
Upit „ugovor o dopunskom radu porezi i doprinosi“ se često postavlja uz pitanje da li je jeftiniji od PP ugovora. Poresko opterećenje je slično, ali se razlikuje struktura: kod PP ugovora naknada je zarada sa porezom od 10% i punim doprinosima, uključujući zdravstveno i doprinose na teret poslodavca, a kod dopunskog rada porez je 20% na osnovicu umanjenu za normirane troškove i plaća se samo PIO.
Staž i penzija
Dopunski rad ne zasniva radni odnos, pa nema radnog staža po Zakonu o radu. Staž osiguranja lice već ostvaruje po osnovu zaposlenja sa punim radnim vremenom, a Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju srazmerni staž po osnovu ugovorene naknade računa samo osiguranicima koji nisu osigurani po drugom osnovu (čl. 12 st. 1 tač. 3 i čl. 50). Zaposleni koji radi dopunski zato ne dobija dodatni staž.
Uplaćeni doprinos ipak nije izgubljen. Fond PIO u matičnoj evidenciji vodi podatke o isplaćenoj ugovorenoj naknadi i uplaćenom doprinosu (čl. 132), a ugovorena naknada ulazi u godišnji lični koeficijent, koji poredi ukupnu zaradu, osnovicu osiguranja i ugovorenu naknadu osiguranika sa prosečnom zaradom u Republici (čl. 63). Veći koeficijent znači veću penziju.
Razlika u odnosu na ugovor o delu i PP ugovor
Ugovor o delu (čl. 199 Zakona o radu) zaključuje se za poslove van delatnosti poslodavca, za samostalnu izradu ili opravku stvari ili samostalno izvršenje fizičkog ili intelektualnog posla. Duguje se rezultat, a ne radno vreme, i može ga zaključiti bilo ko. Dopunski rad, nasuprot tome, može biti i posao iz delatnosti poslodavca, meri se radnim vremenom i rezervisan je za zaposlene sa punim radnim vremenom.
PP ugovor (čl. 197) je za nezaposlene, zaposlene sa nepunim radnim vremenom i penzionere, za poslove do 120 radnih dana godišnje, i oporezuje se kao zarada. Zaposleni sa punim radnim vremenom ne može biti na PP ugovoru, kao što nezaposleni ne može biti na dopunskom radu.
Poslodavac koji za istog čoveka bira između ova tri ugovora treba da krene od statusa lica i prirode posla, a ne od poreskog obračuna. Pogrešan ugovor ne menja poreski tretman u korist poslodavca, a može dovesti do toga da inspekcija ili sud utvrde radni odnos.
Greške koje se često prave
- Ugovor o dopunskom radu zaključuje se sa nezaposlenim licem ili penzionerom, koji ne ispunjavaju uslov iz čl. 202.
- Obim rada nije upisan ili u praksi prelazi trećinu punog radnog vremena.
- Naknada nije označena kao bruto ili neto, pa se strane spore ko snosi porez i doprinos.
- Zaposleni ne proveri zabranu konkurencije u svom ugovoru o radu pre nego što počne da radi za konkurenta.
- Ugovor ne uređuje prestanak, pa nije jasno šta se dešava kada glavni posao prestane.
- Isplata u gotovini, bez obračuna i poreske prijave.
Kratak pregled klauzula koje se obično nalaze u ugovoru: ugovorne strane i status lica, opis poslova, obim i raspored rada, trajanje, naknada i rok isplate, sredstva za rad i troškovi, poverljivost, prestanak ugovora. Ovo je pregled sadržine, a ne gotov tekst ugovora.
Izvori
- Zakon o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005 ... 109/2025 - dr. zakon), čl. 35, 161, 162, 197, 199 i 202
- Zakon o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001 ... 80/2026), čl. 85, 86, 99 i 100a
- Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004 ... 80/2026), čl. 6, 7, 9, 28, 44 i 57
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 34/2003 ... 94/2024), čl. 12, 50, 63 i 132
- Zakon o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019, 92/2023 i 109/2025 - dr. zakon), čl. 11 i 15
- Republički fond za PIO: Staž osiguranja, najčešća pitanja
- Poreska uprava: Zakon o porezu na dohodak građana
Šta da uradite
- Podaci o poslodavcu i o licu koje obavlja dopunski rad, uz naznaku da lice radi puno radno vreme kod drugog poslodavca, što je uslov iz čl. 202 st. 1.
- Opis poslova koji se obavljaju i mesto rada. Zakon ne ograničava vrstu posla, ali on ne sme biti pokriven zabranom konkurencije iz ugovora o radu sa matičnim poslodavcem (čl. 161).
- Obim rada: broj časova nedeljno ili mesečno, koji ne sme preći jednu trećinu punog radnog vremena, dakle najviše 13 časova i 20 minuta nedeljno pri punom radnom vremenu od 40 časova.
- Trajanje ugovora, sa datumom početka i završetka ili sa naznakom da traje do završetka određenog posla.
- Novčana naknada, sa izričitom naznakom bruto ili neto, jedinica obračuna i rok isplate (čl. 202 st. 2).
- Druga prava i obaveze po osnovu rada: raspored, sredstva za rad, naknada troškova, bezbednost i zdravlje na radu, poverljivost.
- Način prestanka ugovora pre isteka i rok obaveštenja, jer se pravila Zakona o radu o otkazu ne primenjuju.
- Pisani oblik i potpisi obe strane (čl. 202 st. 3), po jedan primerak za svaku stranu.
Šta ovo košta
Ugovor o dopunskom radu se ne overava i nema javnobeležničkih troškova. Trošak je poresko opterećenje naknade. Prihod po osnovu dopunskog rada je drugi prihod (čl. 85 st. 1 tač. 3 Zakona o porezu na dohodak građana). Osnovica je bruto naknada umanjena za 20% normiranih troškova (čl. 85 st. 3), porez iznosi 20% (čl. 86), a doprinos za PIO 24% na istu osnovicu (čl. 28 i 44 Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje). Doprinos za zdravstveno osiguranje se ne plaća, jer je lice koje obavlja dopunski rad po definiciji zaposleno sa punim radnim vremenom i osigurano po tom osnovu. Doprinos za nezaposlenost se na ugovorenu naknadu ne plaća. Primer: na bruto naknadu od 100.000 dinara osnovica je 80.000, porez 16.000, PIO 19.200, a neto 64.800 dinara, odnosno 64,8% bruto iznosa. Isplatilac pravno lice ili preduzetnik sve obračunava po odbitku i podnosi prijavu PPP-PD. Stope proverite na purs.gov.rs.
Pitanja i odgovori
Ko može da zaključi ugovor o dopunskom radu?
Samo zaposleni koji kod nekog poslodavca radi sa punim radnim vremenom, i to sa drugim poslodavcem (čl. 202 st. 1 Zakona o radu). Nezaposleno lice, penzioner, preduzetnik ili zaposleni sa nepunim radnim vremenom ne mogu biti strana u ugovoru o dopunskom radu; za njih postoje ugovor o privremenim i povremenim poslovima, ugovor o delu ili ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom. Ugovor se ne može zaključiti ni sa sopstvenim poslodavcem, jer zakon izričito traži drugog poslodavca. Ako lice tokom trajanja ugovora prestane da radi puno radno vreme, otpada osnov za dopunski rad.
Da li mi treba saglasnost poslodavca kod koga sam zaposlen?
Zakon o radu ne traži saglasnost matičnog poslodavca za ugovor o dopunskom radu. Ograničenje može doći iz vašeg ugovora o radu. Po čl. 161 ugovorom o radu mogu se utvrditi poslovi koje zaposleni ne sme da radi u svoje ime ili za drugog bez saglasnosti poslodavca, ali samo ako kod poslodavca stiče posebno važna tehnološka znanja, širok krug poslovnih partnera ili saznanja o važnim poslovnim informacijama. Ako takva odredba postoji i pokriva posao koji biste radili, potrebna je saglasnost, a povreda daje poslodavcu pravo na naknadu štete. Pre potpisa pročitajte svoj ugovor o radu i pravilnik o radu.
Kako se računaju porez i doprinosi na ugovor o dopunskom radu?
Naknada se oporezuje kao drugi prihod. Bruto naknada se umanji za normirane troškove od 20% i tako se dobije osnovica. Na osnovicu se plaća porez od 20% (čl. 85 i 86 Zakona o porezu na dohodak građana) i doprinos za PIO od 24% (čl. 44 Zakona o doprinosima). Zdravstveni doprinos se ne plaća, jer je lice već osigurano kao zaposleni sa punim radnim vremenom, a doprinos za nezaposlenost se na ugovorenu naknadu ne plaća. Neto je 64,8% bruto iznosa: od 100.000 dinara bruto lice dobija 64.800. Kada je isplatilac firma ili preduzetnik, on obračunava i uplaćuje sve po odbitku (čl. 99); kada je isplatilac fizičko lice, prijavu podnosi sam primalac (čl. 100a).
Da li ugovor o dopunskom radu ulazi u radni staž?
Radni staž u smislu Zakona o radu ne, jer dopunski rad ne zasniva radni odnos. Doprinos za PIO se plaća, ali lice već ima pun staž osiguranja po osnovu zaposlenja sa punim radnim vremenom, a staž se u jednoj godini ne može računati duže od 12 meseci. Uplaćena naknada se, međutim, evidentira u Fondu PIO i ulazi u godišnji lični koeficijent, koji predstavlja odnos ukupne zarade, osnovice osiguranja i ugovorene naknade prema prosečnoj zaradi u Republici (čl. 63 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju). Dopunski rad, dakle, ne produžava staž, ali može povećati penziju.
Koja je razlika između ugovora o dopunskom radu, ugovora o delu i PP ugovora?
Sva tri su rad van radnog odnosa, ali za različita lica i poslove. Ugovor o dopunskom radu (čl. 202) zaključuje samo zaposleni sa punim radnim vremenom, sa drugim poslodavcem, do trećine punog radnog vremena, za bilo koji posao. Ugovor o privremenim i povremenim poslovima (čl. 197) zaključuju nezaposleni, zaposleni sa nepunim radnim vremenom i penzioneri, za poslove do 120 radnih dana godišnje, a naknada se oporezuje kao zarada. Ugovor o delu (čl. 199) zaključuje bilo ko, ali samo za poslove van delatnosti poslodavca, za rezultat, a ne za radno vreme. Dopunski rad i ugovor o delu se oporezuju isto, kao drugi prihod, uz 20% normiranih troškova.
Koliko sme da traje dopunski rad i kako prestaje?
Zakon o radu ne ograničava trajanje ugovora o dopunskom radu, već obim: najviše jedna trećina punog radnog vremena (čl. 202 st. 1). Ugovor može biti zaključen na određeno vreme ili do završetka posla. Pravila Zakona o radu o otkazu, otkaznom roku i zaštiti od otkaza se ne primenjuju, pa način prestanka treba upisati u ugovor. Ako lice izgubi posao sa punim radnim vremenom, gubi i uslov za dopunski rad, pa strane treba da predvide šta se tada dešava sa ugovorom.