Pređi na sadržaj

Test samostalnosti preduzetnika: 9 kriterijuma, 5 od 9, posledice

Test samostalnosti iz čl. 85 ZPDG: devet kriterijuma, pravilo 5 od 9, ko je nalogodavac, šta znači pad testa (porez 20% + PIO), ko plaća i kako se kontroliše.

INFO
Kratak odgovor. Test samostalnosti proverava da li preduzetnik ili preduzetnik paušalac stvarno posluje samostalno ili je za jednog nalogodavca zamena za zaposlenog. Ako ispunjava najmanje pet od devet kriterijuma iz čl. 85 st. 1 tač. 17 Zakona o porezu na dohodak građana, ili se to na početku saradnje moglo zaključiti, naknada od tog nalogodavca nije prihod od samostalne delatnosti nego drugi prihod: porez 20% na bruto, bez normiranih troškova, plus doprinos za PIO od 24%. Domaći nalogodavac obračunava i plaća po odbitku pri isplati; kod stranog nalogodavca preduzetnik sam podnosi prijavu u roku od 30 dana. Test se primenjuje od 1. marta 2020. i ne odnosi se na privredna društva.
ROK
Rok. Kad je nalogodavac domaće pravno lice ili preduzetnik, porez i doprinos obračunava i plaća isplatilac pri svakoj isplati, po odbitku. Kad je nalogodavac strano lice, preduzetnik sam podnosi poresku prijavu i plaća porez i doprinos u roku od 30 dana od dana prijema naknade. Kriterijumi prihoda od 70% i 130 radnih dana mere se u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u poreskoj godini. (Čl. 85 st. 1 tač. 17, čl. 95 st. 6, čl. 99 st. 1 tač. 9, čl. 100a st. 1 tač. 2 i čl. 101 Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001 ... 6/2026 - usklađeni din. izn. i 80/2026))

Šta test samostalnosti proverava

Od 1. marta 2020. godine Zakon o porezu na dohodak građana među ostale prihode ubraja i naknadu isplaćenu preduzetniku ili preduzetniku paušalcu koji „obavlja aktivnosti uz naknadu za istog nalogodavca“ i pri tome ispunjava najmanje pet od devet kriterijuma (čl. 85 st. 1 tač. 17). Svrha je, kako Poreska uprava navodi u svom informatoru, da se utvrdi da li preduzetnik posluje nezavisno od nalogodavca ili je angažovan tako da u stvari predstavlja zamenu za zaposlenog.

Posledica pada testa nije zabrana rada, ni prekvalifikacija u radni odnos. Posledica je poreska: ta konkretna naknada prestaje da bude prihod od samostalne delatnosti (oporezovan paušalno ili kao dobit sa 10%) i postaje drugi prihod, sa porezom od 20% na bruto i doprinosom za PIO od 24%, bez normiranih troškova.

Test se odnosi na preduzetnike i preduzetnike paušalce, bez obzira na delatnost. Ne odnosi se na privredna društva. Posebno pravilo važi za delatnosti u kojima lice po zakonu ne može biti u radnom odnosu kod nalogodavca, na primer advokate: njihov prihod od tog nalogodavca ostaje prihod od samostalne delatnosti.

Ko je nalogodavac

Nalogodavac je domaće ili strano pravno lice, preduzetnik ili preduzetnik paušalac koje je neposredno ili posredno angažovalo preduzetnika za obavljanje posla. Kriterijumi se posmatraju i prema licima povezanim sa nalogodavcem u smislu Zakona o porezu na dobit pravnih lica, pa rad za dve firme iste grupe računa se kao rad za jednog nalogodavca.

Nalogodavcem se ne smatra direktni isplatilac koji naknadu isplaćuje u vezi sa zastupanjem ili posredovanjem za račun drugog lica i za to naplaćuje samo uobičajenu proviziju; tada je nalogodavac onaj za čiji račun se plaća. Platforme i agencije koje samo prosleđuju novac, dakle, ne „štite“ od testa, ali ni same ne postaju nalogodavac.

Devet kriterijuma

Tekst zakona, skraćen na bitno. Svaki kriterijum se ceni prema stvarnom stanju, ne prema tome kako je ugovor naslovljen.

  1. Nalogodavac određuje radno vreme preduzetnika, ili odmor i odsustva zavise od njegove odluke, a naknada se ne umanjuje srazmerno vremenu provedenom na odmoru.
  2. Preduzetnik uobičajeno koristi prostorije koje obezbedi nalogodavac ili obavlja poslove u mestu koje nalogodavac odredi.
  3. Nalogodavac vrši ili organizuje stručno osposobljavanje ili usavršavanje preduzetnika.
  4. Nalogodavac je angažovao preduzetnika posle oglašavanja potrebe za angažovanjem fizičkih lica u sredstvima informisanja, ili preko trećeg lica koje se uobičajeno bavi pronalaženjem lica podobnih za radno angažovanje.
  5. Nalogodavac obezbeđuje sopstveni osnovni alat, opremu ili druga osnovna sredstva potrebna za redovan rad preduzetnika ili finansira njihovu nabavku (osim specijalizovanih sredstava za konkretan posao), ili uobičajeno rukovodi procesom rada, izvan davanja osnovnog naloga i razumne kontrole rezultata kakvu bi vršio dobar privrednik.
  6. Najmanje 70% ukupnih prihoda preduzetnika u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u poreskoj godini ostvareno je od jednog nalogodavca ili njegovih povezanih lica.
  7. Preduzetnik obavlja poslove iz delatnosti nalogodavca, a ugovor ne sadrži klauzulu po kojoj preduzetnik snosi uobičajeni poslovni rizik za posao isporučen klijentu nalogodavca, ako takav klijent postoji.
  8. Ugovor sadrži delimičnu ili potpunu zabranu pružanja usluga drugim nalogodavcima, osim delimične zabrane prema ograničenom broju direktnih konkurenata.
  9. Preduzetnik radi za istog nalogodavca, neprekidno ili sa prekidima, 130 ili više radnih dana u periodu od 12 meseci, pri čemu se bilo koji rad u danu računa kao radni dan.

Pravilo je „pet od devet“: četiri ispunjena kriterijuma ne ruše test, pet ruši. Zakon dodaje i drugu varijantu: naknada je drugi prihod i kad se „prema okolnostima slučaja prilikom otpočinjanja poslovne saradnje moglo zaključiti“ da će pet kriterijuma biti ispunjeno, pa su naknadno i ispunjeni. Odbrana „u prvih šest meseci još nismo stigli do 130 dana“ zato ne pomaže ako je od početka bilo jasno kuda saradnja vodi.

Šta pad testa znači u novcu

Naknada od tog nalogodavca oporezuje se kao drugi prihod. Osnovica je bruto prihod, bez normiranih troškova od 20% koji inače važe za druge prihode (čl. 85 st. 5 tač. 1). Stopa poreza je 20% (čl. 86 st. 1). Na istu osnovicu ide doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje od 24% (čl. 28 i 44 Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje); doprinos za PIO se plaća po svim osnovima po kojima se ostvaruje prihod (čl. 12). Doprinos za zdravstveno osiguranje se ne plaća kad je preduzetnik već zdravstveno osiguran po osnovu obavljanja delatnosti.

Primer: preduzetnik paušalac programer radi za jednu firmu i fakturiše 300.000 dinara mesečno. Ako padne test, na svakih 300.000 ide 60.000 dinara poreza i 72.000 dinara doprinosa za PIO, ukupno 132.000 dinara, odnosno 44% bruto iznosa. Za godinu: 1.584.000 dinara. Njegovo paušalno rešenje pri tome ostaje na snazi, jer test ne menja status preduzetnika, nego poreski tretman jedne naknade; paušal nastavlja da pokriva ostale prihode.

Ko to plaća zavisi od isplatioca. Domaće pravno lice ili preduzetnik kao isplatilac porez i doprinos obračunava po odbitku i plaća pri isplati, pa preduzetniku isplaćuje neto (čl. 99 st. 1 tač. 9 i čl. 101); obaveza, kamata i prekršaj u kontroli idu isplatiocu. Kad je nalogodavac stranac bez obaveze odbitka u Srbiji, obveznik je sam preduzetnik, samooporezivanjem u roku od 30 dana od prijema naknade (čl. 95 st. 6 i čl. 100a st. 1 tač. 2). U praksi se posledice prebacuju ugovorom: nalogodavac snižava naknadu za iznos svojih poreskih troškova ili traži obeštećenje. Zakon to ne zabranjuje, ali ni ne menja ko je obveznik.

Kako se rizik smanjuje

Test meri činjenice, pa se rizik smanjuje promenom načina rada, ne samo ugovora. Mere koje stvarno pomažu:

  • Više klijenata. Dok je udeo jednog nalogodavca i povezanih lica ispod 70% prihoda u svakom dvanaestomesečnom periodu, kriterijum 6 otpada. To je ujedno i poslovno najzdravija mera.
  • Sopstvena oprema i prostor. Računar, softverske licence, telefon i radni prostor koje sami plaćate i vodite kroz svoje troškove.
  • Sopstveno radno vreme i odmor. Ugovor koji definiše rezultat i rokove, a ne sate prisustva; bez obaveze da tražite odobrenje za odsustvo.
  • Bez klauzule ekskluzivnosti. Dozvoljena je samo ograničena zabrana prema konkretnim direktnim konkurentima.
  • Odgovornost za rezultat. Klauzula o odgovornosti za nedostatke i za štetu klijentu, i stvarno postupanje po njoj.
  • Način angažovanja. Ponuda, portfolio i pregovori umesto odgovaranja na oglas za radno mesto.
  • Broj dana. Ispod 130 radnih dana za istog nalogodavca u 12 meseci; evidencija koja to dokazuje.

Šta ne pomaže: preimenovanje ugovora u „ugovor o pružanju usluga“, deljenje fakture na dve firme iste grupe, fiktivno zakupljen sto u koworkingu dok se radi u kancelariji nalogodavca, ili formalno uneta klauzula o rizik koju niko ne primenjuje. Poreska uprava ceni stvarno stanje.

Kad saradnja po prirodi jeste rad za jednog poslodavca, poštena alternativa je ugovor o radu; druga je prelazak u d.o.o., koje test ne obuhvata, ali nosi porez na dobit, porez na dividendu, obavezno knjigovodstvo i obračun zarade direktoru, pa računicu treba napraviti pre promene, a ne posle.

Kontrola i dokazi

Poreska uprava test primenjuje u poreskoj kontroli po Uputstvu za primenu testa samostalnosti, objavljenom na njenom sajtu, kod nalogodavca i kod preduzetnika. Inspektor prolazi kriterijum po kriterijum: traži ugovore i anekse, fakture i izvode, udeo prihoda po klijentima, evidenciju prisustva, pristupne kartice, prepisku, oglase preko kojih je angažovanje počelo, dokaze o tome ko je kupio opremu i zakupio prostor. Ocenjuje se i varijanta „moglo se zaključiti na početku“.

Ako utvrdi pet ili više kriterijuma, rešenjem utvrđuje porez na drugi prihod i doprinos za PIO, sa kamatom od dana kad je trebalo da budu plaćeni, i pokreće prekršajni postupak protiv isplatioca, odnosno preduzetnika. Na rešenje se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od uručenja (čl. 143 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji); žalba ne odlaže plaćanje. Zastarelost prava na utvrđivanje poreza je pet godina od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je obaveza nastala (čl. 114 ZPPPA).

Dokaze samostalnosti vredi čuvati tekuće, ne skupljati ih kad kontrola stigne: ugovore sa svim klijentima, ponude i odbijene ponude, evidenciju radnih dana po klijentu, račune za opremu, zakup i licence, dokaz da sami određujete raspored rada.

Kada se obratiti poreskom savetniku

Kad jedan nalogodavac čini više od polovine vaših prihoda i rad podseća na zaposlenje, kad vam nalogodavac nudi aneks „zbog testa samostalnosti“ sa nižom naknadom ili klauzulom o obeštećenju, kad prelazite sa preduzetnika na d.o.o. ili u radni odnos, kad je nalogodavac strano lice pa je obaveza samooporezivanja na vama, ili kad vam stigne poziv za kontrolu. Advokat je potreban kad kontrola već teče i treba izjaviti žalbu na rešenje, ili kad nalogodavac od vas traži naknadu štete za porez koji je morao da plati.

Izvori

Šta da uradite

  • Za svakog nalogodavca od kojeg ste u poslednjih 12 meseci ostvarili značajan prihod prođite devet kriterijuma i iskreno ocenite svaki; kriterijumi se ne tumače po ugovoru, nego po stvarnom stanju.
  • Izračunajte udeo prihoda: ako je 70% ili više ukupnih prihoda u 12 meseci od jednog nalogodavca ili njegovih povezanih lica, kriterijum 6 je ispunjen. Prebrojte i radne dane: 130 ili više dana rada za istog nalogodavca u 12 meseci ispunjava kriterijum 9.
  • Pregledajte ugovor: klauzula o zabrani rada za druge (kriterijum 8), odsustvo klauzule da sami snosite poslovni rizik za posao koji ide klijentu nalogodavca (kriterijum 7), radno vreme i odmor koje određuje nalogodavac (kriterijum 1).
  • Pogledajte kako radite: čije prostorije i oprema (kriterijumi 2 i 5), ko vodi proces rada, da li nalogodavac organizuje vaše stručno usavršavanje (kriterijum 3), kako ste angažovani, preko oglasa za posao ili agencije za zapošljavanje (kriterijum 4).
  • Ako ispunjavate pet ili više kriterijuma, saberite rizik: 20% poreza i 24% doprinosa za PIO na bruto naknadu, uz kamatu i prekršajnu odgovornost ako se utvrdi u kontroli. Obaveza je na isplatiocu kad je domaći, na vama kad je strani.
  • Smanjite broj ispunjenih kriterijuma tamo gde je to stvarno, a ne samo na papiru: više klijenata, sopstvena oprema i prostor, sopstveno radno vreme, bez klauzule ekskluzivnosti, ugovorena odgovornost za rezultat.
  • Ako saradnja po svojoj prirodi liči na radni odnos, uporedite alternative sa nalogodavcem: ugovor o radu, ili drugačiji model angažovanja. Test se odnosi samo na preduzetnike, ne na privredna društva, ali promena forme ima sopstvene troškove i ne menja činjenice iz prošlih perioda.
  • Čuvajte dokaze samostalnosti: ugovore sa više klijenata, fakture, ponude, evidenciju radnih dana, račune za opremu i zakup prostora. U kontroli Poreska uprava traži upravo to, i od vas i od nalogodavca.

Šta ovo košta

Kad test padne, naknada se oporezuje kao drugi prihod: porez 20% (čl. 86 st. 1) na bruto iznos, bez normiranih troškova (čl. 85 st. 5 tač. 1), i doprinos za PIO 24% na istu osnovicu (čl. 28 i 44 Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje). Doprinos za zdravstveno se ne plaća kad je preduzetnik već zdravstveno osiguran po osnovu svoje delatnosti. Primer: na mesečnu naknadu od 300.000 dinara porez je 60.000, a doprinos za PIO 72.000, ukupno 132.000 dinara, odnosno 44% bruto iznosa; paušalac na istu naknadu po rešenju plaća, zavisno od delatnosti i opštine, nekoliko desetina hiljada dinara mesečno. Kad se obaveza utvrdi u kontroli, na nju ide i kamata po Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Sam test ne menja paušalno rešenje ili porez na dobit preduzetnika za ostale prihode.

Pitanja i odgovori

Šta je test samostalnosti preduzetnika i važi li u 2026. godini?

Test samostalnosti je skup od devet kriterijuma iz čl. 85 st. 1 tač. 17 Zakona o porezu na dohodak građana po kojima se ceni da li preduzetnik ili preduzetnik paušalac radi za nalogodavca kao samostalan privrednik ili kao prikriveni zaposleni. Primenjuje se od 1. marta 2020. godine i važi i u 2026, bez izmena kriterijuma. Ako preduzetnik ispunjava najmanje pet od devet kriterijuma, naknada od tog nalogodavca se oporezuje kao drugi prihod, a ne kao prihod od samostalne delatnosti. Poreska uprava primenjuje test u kontroli po svom Uputstvu za primenu testa samostalnosti.

Kojih devet kriterijuma čine test samostalnosti?

Ukratko: (1) nalogodavac određuje radno vreme, odmor i odsustva, a naknada se ne umanjuje za odmor; (2) preduzetnik uobičajeno radi u prostorijama ili na mestu koje odredi nalogodavac; (3) nalogodavac organizuje njegovo stručno osposobljavanje ili usavršavanje; (4) angažovan je preko oglasa za posao ili preko agencije koja traži lica za radno angažovanje; (5) nalogodavac obezbeđuje osnovni alat, opremu i sredstva za rad ili rukovodi procesom rada, dalje od davanja naloga i razumne kontrole rezultata; (6) najmanje 70% ukupnih prihoda u 12 meseci dolazi od tog nalogodavca ili povezanih lica; (7) preduzetnik obavlja poslove iz delatnosti nalogodavca, a ugovor ne predviđa da on snosi uobičajeni poslovni rizik za posao isporučen klijentu nalogodavca; (8) ugovor sadrži potpunu ili delimičnu zabranu rada za druge nalogodavce, osim ograničene zabrane prema direktnim konkurentima; (9) radi za istog nalogodavca 130 ili više radnih dana u 12 meseci. Pet ispunjenih je dovoljno.

Ko plaća porez kad preduzetnik padne test samostalnosti?

Zavisi od toga ko je isplatilac. Kad je nalogodavac domaće pravno lice ili preduzetnik, on je kao isplatilac dužan da porez od 20% i doprinos za PIO od 24% obračuna, odbije i plati pri svakoj isplati, po odbitku (čl. 99 st. 1 tač. 9 i čl. 101), pa se u kontroli obaveza, kamata i prekršaj utvrđuju njemu. Kad je nalogodavac strano lice koje u Srbiji ne obračunava porez po odbitku, obveznik je sam preduzetnik: podnosi prijavu i plaća u roku od 30 dana od prijema naknade (čl. 95 st. 6 i čl. 100a st. 1 tač. 2). Komercijalno, teret se u praksi prebacuje ugovorom na preduzetnika kroz nižu naknadu; zakonska obaveza se time ne menja.

Da li se test samostalnosti primenjuje na strane klijente?

Da. Nalogodavac je domaće ili strano pravno lice, preduzetnik ili preduzetnik paušalac koje je neposredno ili posredno angažovalo preduzetnika. Preduzetnik koji radi za jednu stranu firmu, u njenom radnom vremenu, njenom opremom i uz zabranu rada za druge, pada test na isti način kao sa domaćim klijentom, s tim što tada sam obračunava i plaća porez i doprinos, jer strani isplatilac nema obavezu odbitka u Srbiji. Izuzetak su agencije i posrednici: lice koje samo prosleđuje naknadu za račun drugog, uz uobičajenu proviziju, ne smatra se nalogodavcem; nalogodavac je onaj za čiji račun se plaća.

Da li test samostalnosti pada i d.o.o. ili samo preduzetnik?

Zakon ga vezuje isključivo za preduzetnika i preduzetnika paušalca, fizička lica registrovana za delatnost. Privredno društvo, uključujući jednočlani d.o.o., nije obuhvaćeno čl. 85 st. 1 tač. 17. Zato je deo preduzetnika posle 2020. prešao na d.o.o. To ima sopstvene posledice: porez na dobit od 15%, porez na dividendu, obavezne knjige i knjigovođu, obračun zarade direktoru i strože propise o isplatama. Promena forme ne otklanja obaveze iz perioda u kome je preduzetnik već ispunjavao kriterijume.

Šta znači kriterijum 70% prihoda od jednog nalogodavca?

Kriterijum 6 je ispunjen kad najmanje 70% ukupno ostvarenih prihoda preduzetnika u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u poreskoj godini potiče od jednog nalogodavca ili od lica koja su sa njim povezana u smislu Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Računaju se svi prihodi preduzetnika, od svih klijenata, u bilo kojem dvanaestomesečnom periodu koji dodiruje tu godinu; podela posla na dve firme iste grupe ne pomaže, jer se povezana lica sabiraju. Sam ovaj kriterijum ne ruši test: potrebno je pet ispunjenih, ali u praksi preduzetnik sa jednim klijentom lako ispunjava i kriterijume 2, 5, 8 i 9.

Kako Poreska uprava kontroliše test samostalnosti?

Test se primenjuje u poreskoj kontroli, kod nalogodavca ili kod preduzetnika, po internom Uputstvu za primenu testa samostalnosti objavljenom na sajtu Poreske uprave. Inspektor proverava ugovore, fakture, udeo prihoda, evidenciju prisustva i radnih dana, ko je obezbedio opremu i prostor, prepisku i oglase za posao, pa za svaki kriterijum konstatuje da li je ispunjen. Ocenjuje se i da li se na početku saradnje, prema okolnostima, moglo zaključiti da će kriterijumi biti ispunjeni. Kad utvrdi pet ili više, rešenjem utvrđuje porez na drugi prihod i doprinos, sa kamatom od dana dospeća. Protiv rešenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana.