Pređi na sadržaj

Želim da se razvedem

Koraci za sporazumni ili parnični razvod braka i šta da očekujete od postupka.

INFO
Kratak odgovor. Brak se razvodi sporazumno, zajedničkim predlogom oba supružnika sa usaglašenim sporazumima o deci i imovini, ili tužbom jednog supružnika kad se supružnici ne slažu oko razvoda ili njegovih posledica. Koji je put brži i jeftiniji zavisi od toga da li postoji spor oko dece, imovine ili same odluke da se brak okonča.
ROK
Rok. Porodični zakon ne propisuje rok u kome supružnik mora da pokrene razvod - pravo na razvod postoji dokle god traju zakonski uslovi, bez vremenskog ograničenja. Rok se javlja tek kod pojedinih posledica razvoda, na primer kod naplate zaostalog izdržavanja, a ne kod same odluke da se razvod traži. (čl. 41. Porodičnog zakona (Sl. glasnik RS, br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon, 6/2015 i 109/2025 - dr. zakon))

Šta da uradite

Prvi korak je da procenite da li se sa supružnikom slažete oko svih posledica razvoda - ko će vršiti roditeljsko pravo, kako će izgledati kontakt deteta sa roditeljem sa kojim ne živi, koliko iznosi izdržavanje i kako se deli zajednička imovina. Ako postoji potpuna saglasnost, na raspolaganju je sporazumni razvod: oba supružnika zajedno podnose predlog osnovnom sudu, uz obavezan pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava (ako ima maloletne dece) i pisani sporazum o deobi zajedničke imovine, odnosno izjavu da je nema. Sporazum o deobi imovine sud unosi u presudu onakav kakav jeste, a sporazum o deci samo ako proceni da je u najboljem interesu deteta (čl. 225. Porodičnog zakona) - ako nije, predlog se vraća na dopunu ili se postupak nastavlja kao sporan.

Ako saglasnosti nema - bilo oko same odluke da se brak okonča, bilo oko dece, izdržavanja ili imovine - put je razvod po tužbi. Tužbu podnosi jedan ili oba supružnika osnovnom sudu opšte mesne nadležnosti ili sudu na čijem su području supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište (čl. 48. Zakona o parničnom postupku). Tužba se ne dostavlja tuženom na odgovor, već uz poziv na ročište za posredovanje. Postupak počinje pokušajem mirenja, a ako on ne uspe, nagodbom o spornim pitanjima (čl. 229-246. Porodičnog zakona); tek ako ni to ne dovede do dogovora, sud prelazi na dokazni postupak i donosi presudu. Nezavisno od toga da li je to izričito traženo, sud u presudi mora odlučiti o vršenju roditeljskog prava (čl. 226. Porodičnog zakona), a ako roditelji nemaju sporazum koji je u najboljem interesu deteta, i o izdržavanju i o održavanju ličnih odnosa sa drugim roditeljem (čl. 272. st. 2).

Za detaljan opis koraka, ročišta i rokova pogledajte stranicu o postupku razvoda braka; za sudsku taksu i orijentaciju o advokatskom honoraru pogledajte stranicu o ceni razvoda.

Kada se obratiti advokatu

Kod potpuno nespornog sporazumnog razvoda bez maloletne dece i bez spora oko imovine, moguće je voditi postupak i samostalno. Advokat postaje koristan čim se pojavi bilo kakav spor - oko vršenja roditeljskog prava, modela kontakta sa detetom, visine izdržavanja ili podele imovine - jer ta pitanja utiču na sadržinu presude i teško se naknadno menjaju bez novog postupka. Advokat je takođe koristan pri sastavljanju sporazuma koji sud treba da oceni kao sporazum u najboljem interesu deteta, kao i u svakom postupku po tužbi, gde druga strana ima punomoćnika ili gde se očekuje sporenje o činjenicama.

Izvori

Šta da uradite

  • Proverite da li se sa supružnikom slažete oko razvoda, vršenja roditeljskog prava, izdržavanja dece i podele zajedničke imovine. Ako se slažete oko svega, dostupan je sporazumni razvod.
  • Za sporazumni razvod pripremite pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava (ako imate maloletnu decu) i pisani sporazum o deobi zajedničke imovine, ili izjavu da zajedničke imovine nema. Prema čl. 40. st. 2. Porodičnog zakona oba sporazuma su obavezan deo sporazuma o razvodu; nepotpun predlog sud vraća radi dopune, a ako ga je podneo punomoćnik, odbacuje ga (čl. 101. Zakona o parničnom postupku).
  • Predlog za sporazumni razvod i tužba za razvod podnose se osnovnom sudu. Pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem ste području kao supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište (čl. 48. Zakona o parničnom postupku).
  • Ako se ne slažete oko razvoda ili oko dece i imovine, razvod se traži tužbom. Tužba se tuženom supružniku ne dostavlja na odgovor, već uz poziv na ročište za posredovanje (čl. 204. st. 2. i čl. 231. st. 2. Porodičnog zakona). Sud najpre pokušava mirenje, a potom nagodbu o roditeljskom pravu i imovini (čl. 229-246), pre nego što se pređe na dokazni postupak. Posredovanje se ne sprovodi ako jedan od supružnika na njega ne pristane, ako mu je boravište nepoznato ili ako živi u inostranstvu (čl. 230).
  • U oba postupka sud je dužan da presudom odluči o vršenju roditeljskog prava, čak i kad to stranke izričito ne traže (čl. 226. st. 1. Porodičnog zakona). Sporazum roditelja unosi se u presudu samo ako sud proceni da je u najboljem interesu deteta (čl. 225. st. 1); ako sporazuma nema, sud odlučuje i o visini doprinosa za izdržavanje i o održavanju ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem (čl. 272. st. 2).
  • Za detaljan tok postupka, potrebnu dokumentaciju i nadležnost pogledajte stranicu o postupku razvoda; za očekivane troškove pogledajte stranicu o ceni razvoda.

Šta ovo košta

Sudska taksa je ista i za sporazumni i za parnični put, jer se plaća samo jedna taksa na tužbu odnosno predlog za razvod. Na ukupan trošak najviše utiče broj ročišta i obim eventualnog spora oko dece i imovine. Detaljan pregled je na stranici Koliko košta razvod braka.

Osnov za advokatsku nagradu: Prvi tarifni broj Zakona o sudskim taksama (taksa na tužbu odnosno predlog za razvod); Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad advokata za zastupanje

Pitanja i odgovori

Koja je razlika između sporazumnog i parničnog razvoda?

Kod sporazumnog razvoda oba supružnika se slažu da se brak okonča i podnose zajednički predlog sa već usaglašenim sporazumima o deci i imovini; postupak se po pravilu okonča na jednom ročištu. Kod razvoda po tužbi jedan supružnik pokreće spor, a sud odlučuje o postojanju uslova za razvod i, po potrebi, o vršenju roditeljskog prava, izdržavanju i podeli imovine, što obično traje duže i zahteva više ročišta.

Da li mi je potreban advokat da bih se razveo ili razvela?

Za postupak pred prvostepenim sudom nije propisano obavezno zastupanje po advokatu - supružnici mogu sami podneti predlog za sporazumni razvod ili tužbu. Kod sporazumnog razvoda oba supružnika ne mogu imati istog punomoćnika (čl. 221. st. 3. Porodičnog zakona). Angažovanje advokata je u praksi korisno kad postoji spor oko dece, imovine ili izdržavanja, ili kad stranka nije upućena u sam postupak.

Šta ako se supružnik ne slaže sa razvodom?

Ako drugi supružnik ne pristaje na razvod ili ne prihvata predložene uslove, sporazumni put nije moguć i razvod se traži tužbom. Sud tada ispituje da li su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili je zajednica života objektivno postala neostvariva, u smislu čl. 41. Porodičnog zakona.

Ko odlučuje sa kim će deca živeti posle razvoda?

Ako se roditelji slože, sporazum o vršenju roditeljskog prava unosi se u presudu, pod uslovom da ga sud oceni kao sporazum u najboljem interesu deteta (čl. 225. st. 1. Porodičnog zakona). Ako se ne slože, o tome odlučuje sud, rukovodeći se najboljim interesom deteta i uzimajući u obzir mišljenje deteta koje je sposobno da ga formira (čl. 266. i 272. Porodičnog zakona).